Bedem vjere, sigurnosti i topline

 


Bedem vjere, sigurnosti i topline

Naše starije crkve su doista lijepe. Jednostavno plijene svojom ljepotom, izražajem, dostojanstvom i porukom. Utkane su u prirodni ambijent iz kojeg izrastaju. Utkane su u život običnog čovjeka otvorenog za lijepo, istinito i dobro. Bedemi koji opasuju crkvu i crkveni prostor čini se da predstavljaju Crkvu kao utvrdu, kao mjesto zaštite vjernika i molitelja. Ondje se, makar i na trenutak, može ući u svijet prošlosti i povijesti koja još uvijek traje. Svi se ondje mogu osjećati sigurno i ugodno, slobodno i prihvaćeno jer je riječ o obitelji, obitelji Crkve i naroda Božjeg.

Grane drveća koje su ostale bez lišća i oblaci hladnih boja, kao i odsutnost ljudi upozoravaju na vrijeme i razdoblje zime. Život svakog čovjeka – svakog vjernika uključuje razdoblja koju se mogu nazvati zimom. Neki ih mistici zovu tamnom noći, trenutcima u kojima kao da ponestaje sigurnost, kao da ponestaje vjera, kao da se ne osjeća blizina Božja. Život postaje nekako krut i težak, sve se mijenja, čovjek se osjeća osamljen i napušten. Prolazi krizu svoje vjere, svoga života, svoga dosadašnjeg puta.

Susret s hladnoćom i zimom na putu vlastitog koračanja prema sigurnosti toploga doma prerasta u odlučujući trenutak duhovnog rasta i napretka u vjeri. Iskustva sumnji, nevjere, besmisla, krivnje, razočaranja i napuštenosti predstavljaju dragocjena iskustva rasta u novoj i jačoj vjeri, postaju pokazatelj vlastitog duhovnog sazrijevanja i odrastanja. Svaka kriza, posebno ona duhovna, predstavlja određeni faktor rasta, predstavlja promjene koje se mogu i moraju događati. Važno je ne pokolebati se, pasti, pobjeći, odustati i posustati – ostati nezaštićen u hladnoći i zimi. Značajno je tražiti snagu i čvrstoću za svoju vjeru na pravim mjestima. Očekuje se nutarnji i osobni susret, očekuje se dovoljno promatranja, poniznosti, pouzdanja, otvorenosti, odvažnosti, žrtve i ustrajnosti. Na tome je putu lako pasti, ali je divno moći se vratiti u kuću Očevu. Ljepota crkve u daljini s cinktorom koji ju okružuje dobiva na snazi i ljepoti upravo zahvaljujući ambijentu oko nje – ogoljelo drveće, oblaci, put i okolina. Sjene vanjskoj svjetla uočljive na slici ne ometaju estetsko-egzistencijalni susret sa slikom koja u svome okrilju i dubini čuva duboku poruku – podršku nade i pouzdanja, prijateljstva i zajedništva na granici vremenitosti i vječnosti.