Jesenji dani

 

 

Jesenji dani

Jesen u životu mladog čovjeka označena je početkom škole, početkom studija, početkom rada, novih obveza i dužnosti. Oni koji ne vole spomenute obveze zacijelo su osjećaju poput grana bez lišća, poput stabala prepuštenih nemilosti vremena i nadolazeće zime. Ipak, grane stabala spokojno ulaze u privremeni san, željno čekajući početak proljeća i novo buđenje života. Svoj su posao odradile u toplom dijelu godine i sada se život postupno povlači u nutrinu grana u kojima struji dah života. Neke su grančice i grane poslužile kao dom za gnijezda ptica i njihovo potomstvo.

Poruka iz života prirode ovjekovječena u umjetničkom djelu hrvatske naive poziva na promišljanje nad umjetnošću. Umjetnost uključuje umijeće. Odrastanje i put prema sreći također traži umijeće. S vremenom se očekuje da određena osoba razvije umijeće ophođenja sa stvarnošću, s ljepotom, s istinom, s dobrotom, sa smislom, sa spoznajama, sa svijetom oko nas i u nama. Umjesto očajavanja zbog kraćih dana i sve hladnijeg vremena, moglo bi se razmatrati o poruci vezanoj uz povlačenje života u nutrinu. Moglo bi se razmišljati o fenomenu meditacije, sabranosti, o fenomenu šutnje i tišine. Moglo bi se ponirati o tajni života, o smislu rasta, odrastanja, ali i starenja i prolaznosti. Jesen je na neki način simbol starenja. Život se polako gasi. Ipak, prijelaz u zimu nije nagli. Jesen poznaje i tople i hladne dane. Jesen poznaje i ljepotu ugodnog sunca, ali i kišne, sumorne i maglovite dane. Tijekom jeseni na raspolaganju je mnoštvo plodova koji su dozrijevali tijekom godine. Sada treba skupiti zalihe za hladne zimske dane. Zalihe pokošene trave i raznih žitarica prekrasno se uklapaju u tonove jesenjih boja. Sve postaje mirno, opušteno i spokojno. Čovjek se vraća sebi, svojim izvorima, načelima, nadahnućima i planovima.

Misao o starenju i prolaznosti pojavljuje se u različitim razdobljima života. Katkad i godišnja doba impliciraju ono što se neumitno zbiva. Mladenački duh velikog umjetnika Ivana Lackovića Croate ne dopušta melankoliju i tugu. Upravo obrnuto. Ljepota hrvatskog sela, hrvatske tradicije, hrvatske umjetnosti i duhovnosti dolazi do izražaja upravo po neprestanim kontrastima, promjenama, nastojanjima i bojama života. Slika odiše toplinom i smirenošću, nadom i postojanošću.

Već sada u doba mladosti i odrastanja valja skupljati darovanu zbilju. Treba skupljati znanje, informacije, nove spoznaje i pouke. Treba čitati, razmatrati, pisati i planirati. Treba uživati u svakome trenutku života. Treba se mudro ophoditi s vremenom i čuvati svaki odsječak vremena. Pored svega, treba sačuvati pouzdanje u život koji ne gasne i ne prestaje dolaskom zimskih dana. Vrednujući jesen u svome značenju i bitku, postajemo svjesni važnosti pripreme, rada na sebi i nutrini, važnosti kontinuiranog rada i učenja, važnosti međusobne upućenosti i solidarnosti. Suočeni s danima koji dolaze, sve su kuće zajedno. Zajedno čine cjelinu, poput velike obitelji. Možda je ovo vrijeme – poziv na traženje pravih prijateljstava, pravih prijatelja, pravih osoba na putu do mudrosti, do podrške, do ostvarenja najboljih rezultata. Veoma je značajno kakvi su prijatelji oko nas, s kime prijateljujemo. Značajno je kakvi smo mi sami kao prijatelji. Jesmo li doista prijatelji? Izgrađujemo li druge oko nas? Dopuštamo li da i drugi nas oplemenjuju i čine boljima? 

Upirući pogled prema jeseni u umjetnosti i u stvarnosti, razmišljamo o nama samima, o našoj nutarnjoj mladosti ili starosti, o našoj duhovnosti i motivaciji, o našoj spremnosti na promjene ili pak zatvorenosti u vlastite okvire, o našoj energiji i snazi, o našoj vremenitosti i vječnosti... Pokušajmo doživjeti plemenitu stranu jeseni među nama i u nama samima.