KARDINAL FRANJO KUHARIĆ

- citati -

"Da bi se dogodio dolazak Božji u biće čovjeka, potrebno je da se u čovjeku dogodi ljubav, ljubav Božje Riječi. Potrebno je da čovjek uskladi svoju volju s voljom Božjom, da shvati istinu Božju i istinu o čovjeku, da shvati kako svoj smisao ima samo u Bogu; a da bi došao do te spoznaje mora se u njemu dogoditi obraćenje."
"Stoga duhovni život nije neka filozofija, nego je duhovni život zajedništvo u vlastitom biću sa samim Bogom. Duhovni život je uzdignuće pameti, srca, savjesti u svjetlo Božje. I Duh Sveti prosvjetljuje, Duh Sveti jača, Duh Sveti oduševljava i tako Duh Sveti učvršćuje u čovjeku Kraljevstvo Božje."
"Premda su službe različite, odgovornosti su podijeljene; ali gdje god se nalazi jedan krštenik, tu se nalazi Crkva, a cijela Crkva u svoj svojoj cjelini i u svim svojim dijelovima jest opet sakrament određene prisutnosti djelovanja spasiteljske ljubavi samoga Isusa Krista. Tako u određenom smislu možemo reći gdje se nalazi član Crkve, tu se nalazi Krist. Tu djeluje Krist. On tu živi, on tu ljubi, on je tu svjetlost... Bilo to u tvornici, bilo to na katedrali, bilo to u rudniku, u školi, na ulici, u laboratoriju, svuda je razlivena Crkva sa svojim otajstvima gdje je prisutan krštenik."
"Bog je apsolutna sigurnost. Isus Krist je najčistije svjetlo i tko za njim ide ne luta u tminama. Za njega se svjedoči sigurnošću vjere i dosljednošću života."
"Volja Božja to je veličina čovjeka, ljepota čovjeka. Volja Božja je sloboda čovjeka. I kada zaista prihvati ljepotu Božju i živi je, postaje duhovni div. Ako slijedi svoju samovolju, postaje zarobljenik samog sebe i patuljak."
"Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!"
"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se sve bogatstvo njihove ljepote. Ali kad se uđe u njih onda se vidi sva različitost vidika, očituju se vrhunci, vide se doline, i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Slično se događa i s Božjim čovjekom. Ako ga gledamo iz daljine bilo vremenske, bilo prostorne, ne doživljavamo bogatstvo njegove duše. Ali kad se uđe u otajstvo duše, otkriva se bogatstvo milosti."
"Liturgija je zaista izvor i središte života Crkve. Stoga je Crkva u liturgiju sabrala svu svoju pobožnost i izražava je mnogostrukim nadahnućima ljepote i dostojanstva. Arhitektura, slikarstvo, skulptura, glazba u liturgiji crpi svoja najuzvišenija nadahnuća i izraze."
"U ovom vremenu Europa proživljava duboku krizu na misaonom i moralnom planu. Uzrok te krize su razna filozofska i ideološka mišljenja i tumačenja samoga čovjeka koja odbacuju punu istinu o čovjeku koju crpimo samo iz vjere u Božju riječ. Vrijednosti koje ostvaruju čovjekov život u punini i cjelovitosti njegova bića i smisla, imaju svoj nepresušivi izvor u Objavi Božjoj koju nam Crkva neumorno predaje i tumači."

"Obitelj koja živi samo u materijalnoj perspektivi uspjeha, dobara, užitka gradi na pijesku. Zato je obitelj postala nestabilna, nema požrtvovnosti, nedostaje joj dimenzija vjere. Nije prisutan Bog u savjesti, mislima, srcu. Čovjek ne može ostvariti sebe ako mu Bog nije vertikala, svjetlo i snaga."
"Svetost je mladost u svakoj dobi života jer je to neprolaznost Božje prisutnosti u duši dovijeka."
"Među velikom većinom naših vjernika, naših prognanika, postoji raspoloženje za opraštanje i pomirenje, a to je znak izvršenja junačkog čina vjere."
"Mir znači mnogo toga. Mir najprije znači unutarnja povezanost u vjeri, nadi i ljubavi čovjeka s Bogom. To je mir duše očišćene od zla. To je mir srca ispunjenog ljubavlju, opraštanjem, pomirenjem. Mir znači slobodu za svakog čovjeka, za svaki narod, da ljudi i narodi u slobodi budu prijatelji, suradnici, jedan drugome pomoć, nikada prijetnja, nikad izvor straha. Mir znači pravednost: biti pravedan u sebi, biti pravedan prema drugome. Mir znači sigurnost. Za taj mir, koji u sebi sadrži sve vrijednosti čovjeka i života i suživota s drugima, mi danas molimo po zagovoru Kraljice mira od Spasitelja našega Isusa Krista, Sina Božjega."
"'Zdravo, milosti puna!' (Lk 1,28). Ali ona zna kao stvorena zahvaljivati i priznavati: 'Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!” (Lk 1,49). Ona priznaje da je dar Božji sve što jest i što ima; i sluša. Poslušnost Bogu je konačno ostvarenje stvorenja u sličnosti sa samim Bogom. Poslušnost je dar samoga sebe Bogu da bi Bog mogao biti dar čovjeku sa svojim životom, svojom ljepotom i konačno svojom vječnom radošću. Poslušnošću sve što je stvoreno trebalo je ostati dobro. To je poruka Evanđelja."
"Svaki bi se čovjek morao odnositi prema Bogu poput Marije: zahvalan, poslušan, darivajući se Bogu jer se Bog dariva čovjeku."
"Ako se toliko zla, patnji i umiranja razvilo u stvorenome, onda je uzrok tome ne Bog, koji je Ljubav, nego svjesno odbacivanje Boga od strane stvorenja. Zlo izvire iz neposlušnosti stvorenoga Stvoritelja. To je neposlušnost Istini i Ljubavi. Grijeh je u svim svojim izrazima i oblicima neposlušnost, razaranje. Shvatimo već jednom da bi svijet posve drugačije izgledao, da bi se ljudski život i povijest sasvim drugačije odvijali da ljudi prihvate svojom slobodom, svojim razumom i svojom savješću Božji plan sa sobom, Božju volju, izraženu u Deset Božjih zapovijedi, sažetih u onoj jednoj: Ljubi Boga svoga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe (usp. Lk 10,27). Tko je taj bližnji? To je svaki čovjek bez obzira na rasu, naciju, vjeru, kulturu."
"Možemo li razumjeti sve zlo ljudske povijesti bez utjecaja toga duha mržnje? Može li se samo ljudskom psihologijom i ljudskom zloćom razumjeti sva razaranja, sva uništavanja, sve pokolje izvršene nad ljudima, koji su u ovom našem stoljeću dosegli vrhunce brojem i okrutnošću? A baš u ovom našem stoljeću Sotona je proširio svoju najveću laž da ga nema. Tu je laž pokušao ubaciti u Crkvu. A možemo li razumjeti bez njega sva ta uporna nastojanja baš u našem stoljeću da se izbriše svaka misao o Bogu iz srdaca ljudi, da se uništi svaki spomen na Isusa Krista, da se Crkva, trajni i živi svjedok Isusa Krista i vjesnica Evanđelja i Otkupljenja, neopozivo ušutka i konačno uništi?"
"A kolika su mnoštva i milijuni prošli kroz uništenja? I Dalj sa svojim pokoljem, i Sarvaš, i Struga, i Lovinac i tolika mjesta danas! S kolikom se mržnjom napadaju mirna naseljena mjesta zato što u njima žive Hrvati, Mađari. Zašto se gađaju crkve? I onda nakon što su se povukli branitelji i pobjeglo pučanstvo, zašto se one miniraju i pale? Zar možemo onda nijekati Sotonu kad je on čovjekoubojica od početka, od Abelova ubojstva po Kainu, pa sve do naših dana? Zar ne vidimo u svemu tome Zmaja? Htjeti rat, ubijati, rušiti, razarati domove miroljubivog stanovništva koje nikoga ne ugrožava i želi sa svakim živjeti u miru, to nije samo ljudska zloća, to je satanizam! Zmaj je na djelu."
"To nije samo zemaljska borba; to je duhovna borba između dobra i zla. To nije samo borba protiv čovjeka ili naroda, to je borba protiv samoga Boga. Zmaj vodi tu borbu, onaj koji želi proždrijeti Dijete: Zmaj smrti! Ali spomenimo ovdje da taj Zmaj smrti djeluje i skriveno, djeluje sasvim tiho, djeluje i u našemu hrvatskom narodu. Statistika kaže da je samo u dvadeset godina pobijeno u Hrvatskoj 842 tisuće nerođenih. Kako Zmaj čeka da proždre, da ubije! U sjeni tog Zmaja je svaki grešnik, jer Zmaj je otac grijeha. Zato naše opredjeljenje za Boga, za Isusa Krista, uz Mariju i s Marijom mora biti izraženo našim obraćenjem od svakoga grijeha, našim unutarnjim oslobođenjem od mraka i djela tame da iziđemo na svjetlo Božje."
"Crkva nam je također predočena u knjizi Otkrivenja kao Žena koja u bolovima rađa dijete koje Sotona hoće da proždre. Zašto tolika mržnja na sve što je Božje? Zašto tolika mržnja protiv čovjeka? U nacističkom logoru u Poljskoj za vrijeme rata salezijanac Kovalski kao robijaš imao je u džepu krunicu. Ta mu je krunica ispala iz džepa pred jednim višim stražarom. Kad je taj vidio krunicu na podu, zapovjedio je Kovalskom da je zgazi nogama. Svećenik je krunicu podigao i pobožno poljubio. Zato je bio udaran čizmama tako dugo dok nije na mjestu ostao mrtav. Možemo li tu mržnju razumjeti samo ljudskom zloćom? Biskup Sloskans u Sovjetskom Savezu proveo je niz godina u Staljinovim zatvorima, mučen na razne načine. Jednom su mu u samicu pustili 50 gladnih štakora da ga pojedu živoga. On se molio, i štakori ga nisu ni dirnuli! Zar je protumačiva tolika okrutnost i svi načini koje su ljudi izmislili u ovomu našem stoljeću da muče ljude: da ih muče tjelesno, da ih muče duhovno, da im gaze srce i savjest, da unište u njima svako dostojanstvo? Je li ta dubina mržnje protumačiva samo ljudskom psihologijom, samo ljudskom zloćom?"
"Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
"Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!"
"Budimo skrušeni, budimo Božji! Pobjeda pripada Bogu i onima koji su Božji. Zmaj uvijek gubi rat. Čini se da dobiva koju bitku. Može dobiti bitku u pojedinoj savjesti kad zarobi čovjeka, kad ga zlom okuje, i psovkom, i mržnjom, i bludnošću i nevjernošću, ali on ipak uvijek gubi rat."
"Braćo i sestre, povjerit ćemo se Bezgrešnom Srcu Majke Božje. Ona, na nebo uznesena, živa dušom i tijelom, živi s nama, u Bogu nas gleda, u Bogu nas voli, u Bogu gleda sve naše nevolje. Ona zna najbolje sve naše nevolje. Skrušenim srcem povjerimo sebe, svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu njezinoj zaštiti i njezinu zagovoru da moli s nama i za nas Spasitelja! Zmaj se boji Djevice, Zmaj se boji Bogomajke. On je ponižen njezinom poniznošću: on je poražen i njezinom poslušnošću. Mi ćemo, ponizni i poslušni poput Marije, nadahnuti njezinim duhom, njezinom dušom i srcem pobijediti Zmaja u sebi i oko sebe. Ona je neodjeljiva od Isusa Krista, svoga Sina, i zato vodi k njemu da budemo dionici njegova Otkupljenja i s njima pobjednici nad svakim zlom i Zlim! Amen!"
"Suze pokajanja su zalog oproštenja. One oživljuju, porađaju, osvajaju velikodušnost ljubljenoga dara."
"Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost, pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju ljubavi ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našega postojanja. Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo toga otajstvenoga prijelaza i susreta s Božanskim Sucem. Kakva spoznaja! Nova i vječna! Ljudima na Zemlji nepriopćiva! Istina je otkrivena! Prijatelji, samo to je važno."
"Kao zagrebački nadbiskup i metropolita, molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru, vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Istina će vas osloboditi! Božje zapovjedi su temelj života svakog čovjeka, obitelji i naroda."
"Zamislite sebi jednu vagu koja bi vagala vrijednosti. Na jednu stranu vage stavite sav svemir, sve banke, sva zlata i srebra, sva bogatstva svijeta, a na drugu stranu samo jedno maleno dijete, i to će dijete prevagnuti čitav svemir, ono je vrednije od čitava svemira. Nema cijene kojom bi se mogla platiti ljudska osoba.Nema nikakve materijalne vrijednosti s kojom bi se mogla izjednačiti vrijednost ljudske osobe."
"U ljudskoj se osobi odražava tajna samoga Boga, koji je osobno biće i koje je ujedno zajedništvo triju božanskih Osoba u neiscrpivom i nedokupčivom životu Presvetoga Trojstva."
"Nekada je naš stari katekizam počinjao pitanjem: 'Zašto smo na svijetu?' Ako sam osoba, ako sam čovjek, ako imam u sebi moć da mislim, da se pitam i da tražim odgovore, onda je, sigurno, prvo pitanje koje si postavljam pitanje o samome sebi: zašto sam ja i tko sam ja? To se pitanje rađa u djetetu čim se budi u svojoj svijesti. Dijete zna pitati tako ozbiljno i tako duboko da mu odrasli teško daju odgovor. Dijete traži odgovore na mnogo svojih 'zašto'. Tko će dati odgovor o smislu?"
"Tu pred vama u kolijevci leži jedno novo biće koje još nikada nije postojalo na ovom svijetu, koje je novost jedne nove osobe. U tom je biću uprisutnjena njegova zemaljska egzistencija, što će biti, kakav će biti, koliko će godina živjeti, koje će biti njegovo zvanje. Sve je to već skupljeno u to malo biće koje spava u kolijevci. Ali ne samo to! U tom biću već je uprisutnjen veliki upitnik. Tu je prisutna vječnost jedne osobe, ne nekoliko godina zemaljske egzistencije nego vječnost jedne osobe. Upravo je u tome sva potresna veličina i zagonetnost i tajnovitost ljudske osobe, da je ona vječnost, besmrtnost."