Najdraže godišnje doba

 


Najdraže godišnje doba

U svagdašnjoj komunikaciji nerijetko se spominje aktualno vrijeme. Čuju se komentari o vremenskoj situaciji. Netko je više a netko manje zadovoljan vremenom. Vrijeme se uspoređuje s obzirom kako je bilo nekoć, a kako je sada. Već na temelju određenih vremenskih prilika vide se preferencije prema ovome ili onome tipu vremena. Pitamo se, jesu li naši sugrađani emotivno vezani uz pojedino godišnje doba ili prepoznaju ljepotu svakog godišnjeg doba. Gledaju li na godišnja doba ovisno o vlastitom raspoloženju ili godišnja doba povezuju sa situacijom koja je njima ugodna i bliska, npr. ljeto s neradnim danima i željenim odmorom.

6 d6 c 6 a6 b



            Promišljajući o raznolikosti svakog dana, a još više o godišnjim dobima, pitamo se, na koji način mladi studentske dobi gledaju na godišnja doba. Je li pitanje o najdražem godišnjem dobu za njih značajno ili je irelevantno? Naime, stječe se dojam da o vremenu i godišnjim dobima više govore naši stariji sugrađani. Pitanje je, koliko studentima znače procesi u prirodi, koliko im je značajna sama priroda, promjene koje se iz trenutka u trenutak događaju ili su zaokupljeni sasvim drugim interesima, potrebama i planovima.

            Neki odgovori mladih osoba o najdražem godišnjem dobu mogu nas uputiti u svijet mladenačkih promišljanja o nečemu što nas sve obuhvaća, ali svatko gleda i doživljava na svoj vlastiti način:

 

„Volim zimu zbog svoje ljepote i jer volim zimski ugođaj koji prevladava, posebno u vrijeme adventa.“

Benjamin, 22

 

            Dok se neki užasavaju zime i hladnog vremena, bježe od zimske studeni i sklanjaju se na sigurno, negdje na toplo, drugi baš vole zimu. Student Benjamin predstavnik je onih studenata koji vole upravo hladne zimske dane. Zimu voli „zbog svoje ljepote“. Netko će pitati, što je zimi lijepo, gdje pronalazi ljepotu u najhladnijem godišnjem dobu. Student nije izrekao nikakva dodatna pojašnjanja. Možemo pretpostaviti da misli na ljepotu svojstvenu upravo zimi. Jesu li to snježne pahulje, bjelina snijega pod nogama, snježne radosti, zimski kontrasti, mraz u travi, inje na grančicama, zimska tišina, smiraj prirode, privremeni počinak biljnih i životinjskih vrsta, magla koja gotovo sve prekriva, možemo samo nagađati. Svjestan je ljepota, mogućnosti i simbolike koje pruža upravo zima. Zbog toga „voli zimu“.

            Ovaj student ide i korak dalje. Osim što spominje zimske ljepote, spominje i „zimski ugođaj“ „posebno u vrijeme adventa“. U svome iskazu najvjerojatnije upućuje na kontrast i simboliku zimske studeni i toplinu blagdana. Dok se s jedne strane sve čini nekako beživotno i zamrlo, s druge strane našom životnom blizinom odjekuje ljepota, urešenost i raskoš očekivanja u puku najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića. Svako mjesto i grad na svoj vlastiti način priprema se za božićne i novogodišnje blagdane. Mnogo truda, sredstava i kreativnosti uloženo je u predblagdansku i blagdansku dekoraciju. Duge zimske noći ispunja svjetlo blagdanskih ukrasa koje budi nadu, potiče neke nove ideje i planove, ohrabruje i usmjeruje na određene vrijednosti i nastojanja, a u kršćanskoj perspektivi otvara dimenziju iščekivanja Bogočovjeka u neizvjesnosti životnog putovanja i traženja pravog ispunjenja i smisla života. Najveća toplina događa se po daru božićne noći koju nikakva zima i studen ne mogu umanjiti.

            Adventska dekoracija koja se razlikuje od mjesta do mjesta, u Zagrebu posebno dolazi do izražaja. Nižu se uspjesi hrvatske metropole u okviru manifestacije „Advent u Zagrebu“. Zagrebački advent postaje prestižan u Europi i šire. Mnogi turisti posjećuju glavni grad upravo u vrijeme došašća. Ljepota adventa vidljiva je i prisutna ponajviše u središtu grada uključujući i Kaptol. Upravo s Kanoničkog dvora i Kurije pruža se prekrasni pogled na zagrebački advent, na zagrebačku zimu, na kontraste klimatološke studeni i blagdanske topline. Različiti vremenski uvjeti u prigodnoj dekoraciji izmjenjuju se povrh Prvostolnice i drevnog Kaptola. Povijest starog Zagreba dolazi posebno do izražaja upravo u zimskim mjesecima.

            Dok se jedni raduju zimi, njezinoj simbolici i znakovitom odnosu s blagdanima i tradicijom, drugi se raduju proljeću, simbolici novoga početka, rastu topline i životnih procesa u prirodi:

 

„Kako odrastam tako se moje najdraže godišnje doba mijenja. Međutim, mislim da trenutno najviše favoriziram proljeće. Volim vrijeme provoditi u prirodi, a promatrati prirodu kako se budi, čuti cvrkutanje pitca nakon dužeg vremena, budi u meni poseban osjećaj. Ponovno ugledati silno zelenilo pobuđuje u meni svijest o ljepoti, čudu prirode. Također u to doba slavim svoj rođendan i imendan što čini to doba još posebnijim za mene.“

Viktor, 20

 

            Jedan u nizu studenata godišnje doba veže uz svoje odrastanje. Interesantno je uspoređivati i analizirati odnos prema godišnjim dobima u različitim razdobljima života. Čini se da se s vremenom odnos prema godišnjim dobima mijenja. Sada, u mladenačkom zanosu, ova osoba prednost pri odabiru daje proljeću. Voli boraviti u prirodi, promatrati prirodu i prirodne procese, uživati u ljepotama prirode. Buđenje života nakon zimskog sna u mnoštvu rascvjetalih boja i mirisa predstavlja posebno iskustvo i doživljaj.

            Interesantan je pri tome jedan podatak. Student Viktor napominje da upravo u proljeće slavi svoj rođendan i imendan tako da je i to jedan od razloga zbog čega preferira upravo ovo godišnje doba. Dobra je simbolika kada su i rođendan i imendan vremenski i značenjski povezani, te kada predstavljaju nešto znakovito u životu određene osobe. Pohvalno je što Viktor ne spominje samo rođendan nego i imendan, odnosno što ističe obje značajne manifestacije – proslave koje obilježava i dostojno proslavlja. Simbolika njegova imendana utkana je i u značenje same riječi, godišnjeg doba, poruke i života. Vezanost uz izbor njegovih roditelja i najbližih oko izbora imena, odražava se na određen način i u sadašnjem trenutku odrastanja i hoda prema zrelosti.

            Najdraže godišnje doba najčešće se veže uz tako potreban odmor, ugodu i posebne trenutke opuštanja. Polazna pretpostavka o preferenciji godišnjeg doba ljeta radi odmora i opuštenosti, pokazuje se opravdanom u nekoliko sljedećih primjera:

 

„Teško je to izdvojiti, no ipak bih rekao da je najdraže ljeto. Ljeto je samo po sebi sinonim za odmor, bezbrižnost nakon truda na poslu i u školi tijekom cijele godine.“

Toma, 19

 

Kod studenta Tome ljeto je najdraže ponajviše zbog odmora i bezbrižnosti. S obzirom na to da ovaj student spominje bezbrižnost koja nastupa ljeti „nakon truda na poslu i u školi tijekom cijele godine“, trebalo bi istaknuti ljeto kao svojevrsnu nagradu za uredno ispunjavanje obveza, za dobro polaganje ispita, za pravovremeno vršenje zadaća, te za ispravno ophođenje s vremenom. Tada i ljeto i ljetni odmor imaju svoju smisao i svrhu. Ljeto nije nikakvo ljenčarenje nego predstavlja zaslužen i potreban odmor za nove zadaće i izazove u nastupajućem razdoblju.

            Zahvalno vrijeme ljetnog odmora vrijeme je i za novo učenje i novi rad:

 

„Ljeto, tada imam najviše svog mira i vremena za stvari koje me interesiraju i kroz njih dobivam znanja važna za svoj život. Također svako ljeto i radim da zaradim džeparac dovoljan za cijelu godinu.“

Ilija, 21

 

            Za studenta Iliju ljeto je značajno zbog odmora koji omogućuje učenje nekih novih osobno korisnih spoznaja, te rada kojim može nešto steći odnosno pribaviti određene materijalne prihode. I ovdje ljeto nije opisano kao neko vrijeme praznog hoda i pasivnosti, nego dragocjeno vrijeme za nov intelektualno-spoznajni rast, ali i vrijeme za stjecanje potrebne materijalne sigurnosti, razdoblje marljivosti i angažiranosti u suglasju s mogućnostima i prigodama koje se pružaju. Čini se da ovaj student ne zaboravlja ni materijalnu ni intelektualnu dimenziju slobodnih dana tijekom ljeta.

            Neki studenti uz intelektualnu dimenziju slobodnih dana tijekom ljeta ne zaboravljaju svoju duhovnost i svoju vjeru. Upravo ljeto postaje dragocjena i predivna mogućnost za nove spoznaje i iskustva upravo na ovome području koje uključuje i prožima cjelokupnu osobu:

 

„Sva godišnja doba volim, jer svako je posebno. Ipak, kada bih jedno trebao izdvojiti bilo bi to ljeto. Svake godine ljetujem na otoku Krapnju. To je mjesto gdje sam upoznao Gospodina.“

Andrija, 20

 

            Student Andrija cijeni sva godišnja doba, svako godišnje doba mu je dobro. Dobro je zahvaljujući svojoj različitosti i posebnosti. Osobito je zadovoljan ljetom. Ljeto mu je posebno značajno jer je ondje stekao duhovno-vjernička iskustva. Nadovezujući se na prethodno promišljanje studenta Ilije koji u ljetu vidi dragocjeno vrijeme za intelektualno-spoznajni rast, student Andrija slobodno vrijeme tijekom ljeta koristi za duhovnu obnovu na jednom prelijepom otoku gdje zajedno s drugima osluškuje Božji poziv u darovanom vremenu. Pred mogućnostima brojnih ponuda tijekom ljeta ovaj se student odlučio za ponudu Crkve, za ponudu susreta s Kristom, sa živim Bogom, u zajedništvu s drugima. U okruženju s mladima iz različitih župa i mjesta u ozračju ljetne tišine i morske blizine, ovaj je student krenuo na osobit susret sa samim sobom, susret sa svijetom, s prirodom, s toplinom ljeta, s meditacijom i s vjerom, tražeći puninu, puninu ljepote i smisla za sva godišnja život, za život u cjelini i dubini značenja.