Odrazi u rijeci

 


Odrazi u rijeci

Što je privlačno u ovoj slici? Naizgled je sve jednostavno, uobičajeno, normalno i tiho. Što izaziva divljenje i poštovanje prema ovome motivu i umjetničkom djelu? Zašto je djelo tako lijepo i tako snažno u svome izričaju? Možda je djelo vrijedno i privlačno baš po tome što je tako jednostavno, uobičajeno, normalno i tiho. Možda je baš zato veliko i veličanstveno. Upravo po jednostavnosti i drugim navedenim elementima događa se susret s otajstvom ljepote, istine i dobrote. 

Gledajući sliku, posebnu pozornost plijeni rijeka. Rijeka je tako mirna, smirena i dojmljiva. Svojom mirnoćom omogućuje središnji motiv u kompoziciji slike. To su odrazi, odrazi i konture sela, ponekih kućica i stabla koja se zrcale u vodi. Samo u stavu mirnoće i tišine moguće je primijetiti odraz, odraz vlastitog bitka i okoline koja nas okružuje.

Sivilo neba i boja koje su prigušene i uspavane omogućuju da do izražaja dođu poneke – preostale kućice s obzorja. Kućica s crvenim krovom najviše dolazi do izražaja. Možda je riječ o kakvoj crkvici, možda o obiteljskom ognjištu. Možda je prisutno jedno i drugo. Moguće je da u kućicama žive ljudi čije su sudbine nepoznate, ljudi koji žive životom sasvim malim i udaljenom od pogleda urbanih svjetova. Možda u kućicama više ni nema ljudi. Uslijed demografskog starenja i nestajanja stanovništva, možda su kućice samostojeći objekti, napuštena zdanja nekad živih i djecom ispunjenih seoskih sredina.

I ova slika poziva pozorne gledatelje i motritelje. Poziva na stav koji omogućuje pravo gledanje i motrenje. Poziva na stav nutarnje mirnoće, opuštenosti, sabranosti i tišine. Poziva na povratak prirodi, izvorima, djetinjstvu, izletima, rekreaciji, šetnji, meditaciji. Poziva na povratak nama samima i našem najdubljem bitku.

U stavu poniznosti, tišine i mirnoće moguće je zapažati i promatrati obrise i odraze okoline. Moguće je da ćemo upravo promatrajući odraze na površini vode po prvi put drukčije gledati i na samu stvarnost. Moguće je da ćemo promijeniti svagdašnja motrišta, uhodane putove i šablone kojima nerijetko robujemo.

Pitanje je, što predstavlja rijeka. Gdje se događa površina voda na kojoj vidimo odraze ljudi oko nas i nas samih? Možda rijeku koja omogućuje novo motrenje i novi susret sa stvarnošću čine naši bližnji. Vjerujemo da su upravo bližnji, naši životni suputnici vjerni odraz stvarnosti oko nas – nas samih. Vjerujemo da upoznajemo sebe na pravi način upoznajući naše bližnje. Njihova slika o nama postaje odraz naših govora, nastupa, stavova, pokreta, neverbalnog govora, naše duše i duha. Vjerojatno je i naš život poruka, poput poruke kojeg slikara, glazbenika, skladatelja i umjetnika. Pitamo se, kakvu poruku odašiljemo našim pogledima, riječima i djelima. Kakvi su naši odrazi u rijeci života, u rijeci koja neprestano teče? Zrcali li se u našoj nutrini i srcu obiteljsko ognjište, ognjište doma i crkve, ognjište djetinjstva i mladenaštva, ognjište puno života i ljepote koja privlači bližnje i poziva na zajedništvo?