Pred darom prirode i života

 


Pred darom prirode i života

Ljepota prirode koja okružuje i ispunja... Ljepota Žumberka i okolnih brežuljaka, ljepota Doline kardinala, svetih ljudi s ovih prelijepih krajolika. Ljepota prirode nadomak Zagreba, mnogima još uvijek nepoznata i neupoznata. Ljepota čiste i nezagađene prirode, prirode kao takve. Ljepota dana djetinjstva i mladosti, ljepota dana koji još uvijek traju.

Iz te prirode i krajolika dolazi naš nadbiskup i kardinal Kuharić. Dolazi pastir Crkve, pastir na čelu jedne od onda najvećih nadbiskupija u svijetu. Mnogobrojne zadaće i obveze ispunjene brojnim susretima, putovanjima i obilascima hrvatskih vjernika diljem domovine i svijeta nisu ga potpuno otrgnule od prelijepe prirode svoga zavičaja i svoga doma. Štoviše, svojim je radom, pristupom, nastupom i svjedočenjem unosio dašak ljepote, prirode, jednostavnosti, osobnosti, spontanosti i životnosti u konkretan život vjernika. Prirodnost kojom je govorio i predstavljao nauk o Bogu, Crkvi i čovjeku, nadahnjivala je mnoge naraštaje, mnoge slušatelje i tražitelje smisla.

Opušten i miran, radostan i pun energije poput djeteta i mlade osobe bio je i ostao u svojoj naravi i duhu. Dok je govorio, propovijedao, naviještao, mogla se čuti jeka krajolika iz kojega dolazi. Mogla se čuti jeka ljudi visokih ideala i planova, ljudi dostatne poniznosti i odvažnosti, pobožnosti i mudrosti. Svojim osmijehom i nesputanošću govorio je i bez riječi. Svojim radom širio je radost, svojom darovanošću darivao je druge. Napajao se svjetlom i toplinom zajedničkog neba, rastući u potpunosti u vremenu koje mu je povjereno.

Veseo izletnik i planinar, zaljubljenik u prirodu i domovinu bio je nadbiskup i kardinal, veliki pastir naše zajedničke zagrebačke Crkve. Slikar je ovjekovječio ne samo njegovu ljubav prema prirodi i zdravom životu, domu i zavičaju, prirodnosti i jednostavnosti, nego je utkao na vedar i blizak način njegovu ljubav prema hrvatskoj domovini. U svoj toj jednostavnosti i plemenitosti ruralnih sredina i živopisne raznolikosti prirode nazire se trobojnica. Smisao za humor i vedru stranu života nije izostao kod slikara, a ni kod kardinala. Zacijelo se slikar ohrabren životom budućeg blaženika i sveca, odvažio pokazati svu ljudskost i toplinu osobe koja je hrabro svjedočila bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje u vremenima kada to nije bilo ni uputno ni lako, kada se zbog toga robijalo i prolazilo patnju. U svome duhovnom pozivu i odgovornom poslanju nije zaboravio ljubav prema domu i domovini.

Smisao za humor i vedrinu, smisao za običnog i malenog čovjeka resio je kardinala Kuharića, ali i mnoge plemenite osobe. Dovoljno je sjetiti se primjera sv. pape Ivana Pavla II. i njegovih mnogih putovanja, ali i izleta, planinarenja i druženja. Upravo napuštajući, makar nakratko vrevu prosječnosti, ubrzanog ritma života i urbane kulture, tražili su tako potrebno iskustvo mira, sabranosti, razmatranja, susreta sa sobom, s bližnjima i s Bogom.

I u ovo današnje vrijeme, bez obzira na studij, obveze i rad, bez obzira na vlastiti tijek života i ritam koji nas okružuje, potrebno je pronaći dragocjene trenutke odmora, otkrivanja, slušanja, osluškivanja, poniranja i susreta. Potrebno je naći osobe za pravo društvo, opuštanje i odmor. Potrebno je naći vrijeme za rad na vlastitoj nutrini, osobnosti i duhu. Potrebno je naći trenutke za promatranje ljepote i darovanosti, trenutke za iskazivanje zahvale i molitve... Katkad je dovoljno zastati, sjesti, predahnuti i uživati u jednostavnosti, skromnosti ali i bogatstvu koje nas okružuje i ispunja.