Vedrina i pouzdanje prije svega

 


Vedrina i pouzdanje prije svega

U jednostavnosti i ljepoti poteza umjetničkog pera odsjeva voljeni nadbiskup i kardinal. Službovao je u burnim vremenima novije hrvatske povijesti. Od bezbožnog komunizma i socijalizma, te progona Crkve na najrazličitije načine, pa sve do nametnutog rata protiv Hrvatske u začecima njezine neovisnosti. Zaređen po rukama blaženog, skorašnjeg hrvatskog sveca Alojzija Stepinca poslan je u tu „krvavu kupelj“. Poslan je djelovati upravo u takvo vrijeme, upravo u takav prostor, upravo među takve ljude, prilike i neprilike.Lijepo je kada sve biva rečeno jednom slikom. Čini se kao da dodatne riječi nisu ni potrebne. Sve je rečeno. Sve je rečeno makar u slici, u simbolici, u umjetnosti. Sve je rečeno u istini koja se ne može zatriti i zatomiti, u istini hrabrosti i vedrine svetoga čovjeka...

Upravo u tome i takvome vremenu postupno, mudro, hrabro i vedro osvajao je ljude za Boga, za Crkvu, za Djevicu Mariju, za zajedničku domovinu Hrvatsku. Postupno i nenametljivo svjedočio je svojom toplinom i osobnošću, osmijehom i blagošću. U jednostavnosti osmijeha poniznog čovjeka i vjernika, domoljuba i kršćanina, zcralila se hrabrost, odlučnost, odvažnost i snaga čovjeka koji je mijenjao povijest, koji je gradio Crkvu, koji je mijenjao mentalitet, koji je stvarao nešto novo, bolje i drukčije.

U vedrini i osmijehu nije se izgubila ozbiljnost i odlučnost pastira zagrebačke Crkve i uzora Hrvatima diljem naše domovine. Vedrina plemenita čovjeka koji je izgarao za određene vrjednosti i načela od kojih nikada nije odustajao, pretakala se u nezaboravan dojam onih koji su ga susretali. Njegovo držanje, govor, mimika, kretnje, sadržaji i poruka nastupa nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Govori protkani mnogim životnim primjerima, ilustracijama, poukama i porukama plijenili su pozornost slušatelja, molitelja, hodočasnika na mnogim mjestima i svetištima. Njegova gostoljubivost i toplina susreta od Prvostolnice pa do brojnih župa i crkava diljem Hrvatske i svijeta, doprinijela je pozitivnoj i plemenitoj slici vjere i Crkve. Pastirska dimenzija nadbiskupa i kardinala došla je do punog izražaja. Jedan pogled bio je dovoljan da se prepozna brižnost i plemenitost Franje Kuharića.

Pogled pastira zagrebačke Crkve u burnim vremenima novije hrvatske povijesti govori i danas. I u ovome današnjem vremenu potrebno je sačuvati dovoljno vedrine i strpljivosti, poniznosti i topline, mudrosti i pronicljivosti, hrabrosti i odlučnosti, snage i upornosti, duhovnosti i pobožnosti. Angažiranost kardinala Kuharića oko promicanja općeljudskih i kršćanskih vrjednota duboko utkanih u narav i bit hrvatske povijesti, kulture, umjetnosti i tradicije, utkanih u obitelji i odgoj, društvo i školstvo, studij i obrazovanje, traži one koji mogu čitati između redaka. Od današnjih građana i vjernika, bez obzira na životne prilike i neprilike, traži se odgovor Evanđelja, odgovor Crkve, odgovor Svetoga pisma, odgovor vlastitog razuma nadahnutog univerzalnim vrednotama upisanih u narav svakog čovjeka.

Čini se kao da u današnje vrijeme zamiru neke temeljne vrednote. Stječe se dojam kao da se zaboravlja hrvatska duhovna tradicija, kao da se zaboravlja katolička vjera duboko ugrađena u identitet hrvatskog naroda i hrvatskog čovjeka. Kao da se želi razdvojiti duhovno-vjernička razina od nacionalno-osobnog identiteta i poslanja. Stječe se dojam da budući hrvatski blaženik i svetac želi poručiti – nemojte se predavati. Nemojte se umoriti svjedočiti, govoriti, prorokovati. Ne zaboravite svoj identitet i poslanje. Ne zaboravite ono što jeste i što tek trebate postati. Ne zaboravite na vjeru i  vedrinu. Ne zaboravite tako potrebnu mudrost i hrabrost. Ne zaboravite poniznost i pobožnost. Ne zaboravite Gospodina u kojemu sve možete i u kojemu nema straha i poraza. Ne zaboravite povijest koju i vi činite. Neka nas u tome nastojanju i vlastitome doprinosu prati zagovor blaženog kardinala Alojzija Stepinca i sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića.